Ma, kakav je to mačkopis?

Prije više od pola godine u našem su se gradu pojavili plakati. Ni manje ni više, stiže nam Broadway u Zagreb. I to Cats. Idem! To sam htjela gledati uživo još prije dvije, tri godine kad smo bili u Engleskoj  (i kad sam čitala T. S. Eliotov Old Possum’s Book of Practical Cats u vlaku na putu do Londona, a navečer gledala snimku Catsa sa svim posebnim dodacima… ).1

I stvarno, kupili mi karte za Arenu…Doživljaj je bio na visini. Premda su za ova mjesta gdje smo mi sjedili trebali napisati upozorenja kao i za Wembley, Ako imate problema s visinom…dajte još koju kunu za tribinu niže. Doživljaji na visini nisu baš za svakoga.

3

Ali ako malo bolje razmislim, prve ideje za linorez počele su zapravo možda još i ranije, skiciranjem mačaka koje kraljuju stanom moje bake. Baka je legenda, cijeli život voli bijelo cvijeće i crne životinje, ali od njene tri mačke, niti jedna nije crna.

2

Ovaj puta sam dugo radila i na samoj skici. Na kraju je završila kao mješavina bakinih mačaka, Weberovog mjuzikla i Eliotovih mudrolija.

Znala sam odmah da će mi ovo posljednje zadati najviše muke, ali rekoh, idem krenuti dubiti linoleum, pa što bude.

3b

3d

Gooomila slova prouzročila je, dakle, dug rad na dubljenju same ploče. Malo po malo…

GIF

A kad je dubljenje bilo gotovo, uslijedio je i dugi niz probnih otisaka i popravljanja.

test

Ali na kraju- evo ga! Mačkopis. Ne znam je li to prava riječ, ali svidjela mi se. Čula sam je kao dio ljutite primjedbe jedne starije zagrebačke gospođe na rukopis moje sestre u poruci koju joj je ona uputila. Mačkopis. Prikladno za ovaj moj linorez, koji uz sliku još ima, pa ne baš, ali bar naizgled- i tisuću riječi.

4

Oglasi

5 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi

Saviez-vous (iliti did you know) da linorez može biti dio učenja francuskog?

Veli meni Slave: “Čuj, profa s talijanskog nam je rekla da ovo ljeto možeš ići na nekakve radionice učiti neki od jezika- za male pare”.  Održavaju se na Ekonomskom, stvar se zove World in the city. Ho, ho-hoooo, mislim si ja, pa svijet mi je u gradu, evo prilike da malo provježbam svoj zakržljali francuski.

I tako sam ja krenula na radionice. Vesela ekipa, simpatični profesor, tri Martine…Ma, joj, ovo je pravo mjesto za mene. Uskoro se, međutim, pokazlo kako je dotična zakržljalost veća nego što sam ja mislila. Ipak sam u razgovoru tko-što-radi-u-životu uspjela reći kako predajem likovnu kulturu. Netko od moje vesele grupe odmah je predložio da im održim radionicu (mais en français) i to: “Ono što ti radiš…onaj…linorez.”

E, pa sad ne odustajem, mislim si ja. Samo kako se kaže nožić za linorez…en français? Malo pripreme i krenuli smo.

1

Crtali smo direktno na pločicu linoluma. Motiv- po želji. Sloboda koja nije uvijek svima draga…

2

Onda dubljenje. Uvijek otkriće 

3a-ANIMATION

Slijedeći put smo otiskivali. L’encre kao riječ za boju, to je lako (piše na svakoj piksi Charbonnela). Ali kako se na francuskom kaže “špahtla”? Hmmm…

This slideshow requires JavaScript.

Čak je i jedan redukcijski:

6

Voilà! Linači prvjenci. En français.

1 komentar

Filed under art in process, grafika, linorezi

Martinska tematika

1a

Hrvatska baština u propadanju, treći dio. Ovaj put se radi o primjeru iz okolice Zagreba. Sv. Martin se nalazi na području nekad poznatom kao terra sancti Martini. Na vrhu je brežuljka, na temeljima je starije crkve gotičkih obilježja i izgrađen je u stilu gotike. Doduše, barokizirane gotike, ali kako od crkve i nije baš puno ostalo, izgleda baš, kako bi to Etsy blogeri rekli, oh my goth.  

Kao zaštitni znak i dominacija vizure Dugog Sela, ova se crkva često pojavljuje kao tema likovnih kolonija organiziranih u njenoj većoj ili manjoj blizini. Ove godine je je točno 1700 godina prošlo od Martinovog rođenja, pa je ponovo bila prilika za radove na tu temu. Do sad je motiv razrušene crkve izbjegao mojoj ruci, ali ruševine su mi drage… A i rimskog vojnika koji siječe svoj plašt i daje pola siromahu već sam radila…Skoro pa idealna prlika za martinski oh my goth.

5

Crtež sam prenijela na linoleum pomoću paus papira i onda  doradila flomasterima. Evo ga na fotografiji gore, spremnog za rezanje.

Gore je par fotografija procesa dubljenja u linolemu.

Izdubljenu ploču u linoleumu otisnula sam u crno-bijeloj varijanti, ali je gotov otisak doživio još i ručno koloriranje. Evo kako na kraju izgleda moja verzija Martina:

12

Uz pomoć članova obitelji, nekih prijatelja, pa čak i šefa, linorez je dostavljen do mjesta gdje će se uskoro održati izložba. Grad inače i nije toliko nedostupan, ali je uslijed neobičnih životnih okolnosti ovaj puta ispao prilično udaljen. Gotovo kao da još živimo u doba gotike. No, uz sve to, ovaj  bi linorez uskoro trebao biti izložen u društvu radova slične, martinske tematike.

 

 

2 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi

Kvaliteta otiska, malo lavande i- Picasso

3Ponovo lavanda na mjesečini. U početku sam lavandu na mjesečini planirala smjestiti u sumrak, budući da mi sumrak ima odgovarajući redoslijed boja.   Naime, u sumrak je ponekad na nebu najniže žuta, pa se prema vrhu  redom nižu: narančasta, crvena, i tek onda ljubičasta. Kao, primjerice, kod ovog (prigradskog) sumraka na fotografiji dolje.

Prigradski sumrak

Otiskivanje ovolike količine boja na jednoj ploči može biti zahtjevno. Neki taj postupak čak smatraju i monotipijom, budući da je, otiskujući na ovakav način, ponekad teško dobiti više istih otisaka. To me ponovno dovelo do pitanja o kvaliteti otiska.

2a

U pokušaju da unaprijedim svoju tehniku bavljenja linorezom, često sam (sebi i drugima ) postavljala to pitanje. Na Akademiji je ta kvaliteta trebala biti vrhunska, no, istražujući, učinilo mi se da izgled otiska ovisi i o materijalu i o mnogim drugim činiteljima.

1

Na ovim bi me otiscima, primjerice, mučili bijeli tragovi linoleuma na boji.

Zato me izrazito razveselio ovogodišnji posjet Musée Picasso u Parizu. Budući da je vrijeme do jedanaest sati bilo rezervirano za škole, dugo sam, zajedno sa hrpetinom Japanaca, čekala ispred dotične institucije. Ali, vrijedilo je! Pored mnogo Picassovih skulptura, među kojima je bila i Violina i boca na stolu iz 1915., u muzeju se mogu vidjeti i – Picassovi linorezi. Pored doživljaja gledanja umjetničkog djela uživo (neusporedivog u odnosu na gledanje reprodukcija), najviše me zanimala Picassova kvaliteta otiska. Evo par detalja s Bacchanale avec chevreau et spectateur (Cannes, 1959.).

Evo mojih bijelih tragova na boji (prve dvije fotografije i zadnja), a uz to, evo i nepreciznosti u preklapanju dvaju ili više boja (druge dvije fotografije).

DSC03074

U ovom su muzeju i Picassove mrtve prirode u tehnici linoreza. Ponovo, neponovljiv je osjećaj vidjeti ih uživo.

Na Nature morte du casse-crûte I  i na Nature morte à la suspension vidi se Picassova primjena otiskivanja svjetlije boje preko tamnije (što je suprotno pravilima otiskivanja).

Ovdje je to žuta preko sive (crvena i zelena su otisnute preko žute na sivoj). Evo fotografija sa detaljima.

DSC03071    DSC03070

I za kraj, ako će ovo čitati  netko koga muči kvaliteta otiska, evo još malo utjehe by Picasso:

DSC03073    DSC03072

Samo hrabro, linorezači. 

 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Kišna Francuska

I opet Francuska. Kako u vijestima, tako i na mom blogu. Ovaj linorez je motiviran našim posjetom gradiću koji se zove Blois. Blois je na rijeci Loiri, tako da je i on bio zahvaćen nedavnim poplavama.

DSC02218a

Za Blois smo se odlučili jer je u njemu jedan od mnogih predivnih dvoraca Loire. Prilikom posjeta kraljevskom Château de Blois, uočili smo i dvorski pianino. U opisu izloška nalazilo se da je dotični pianino služio za distrakciju. Odmah smo to povezali sa neobičnim prizorima na njihovim željezničkim kolodvorima. Naime, većina kolodvora imala je klavir. Na tim su klavirima putnici, dok čekaju, slobodno mogli zasvirati. Nikad nismo saznali postoji li dublji razlog za ove klavire na kolodvorima. Ali, kada smo propustili pretposljednji vlak iz Pariza za Orléans (jer je prodavač karata na šalteru morao porazgovarati sa  svakim putnikom) zaključili smo da klavir i ovdje služi za distrakciju…od loših misli.

Uglavnom, bilo je i mnogih drugih zanimljivih stvari u Château de Blois, ali ono što me možda još više fasciniralo bio je pogled na Crkvu Saint-Nicolas u sjeni tog kraljevskog dvorca, u povijesnoj četvrti. Crkva, čija je gradnja započeta u ranoj gotici, a koja je preživjela i rekonstrukciju i revoluciju,  još uvijek izgleda predivno srednjovjekovno.

DSC02141                  DSC02145a

Evo i linoreza. Napravila sam ga u dvije boje, sivoj i crnoj, na dvije ploče. Najprije sam otisnula sivu, a onda “na mokro” (bez da sam čekala da se prva boja osuši) i crnu.

Martina Gracin_Blois_linorez

 

Matrice: siva…

Ploča

 

…i dio crne na kojoj je nanesena boja prije otiskivanja.

20160605_163149

Siva se na mjestima vidi ispod crne, što daje zanimljive kombinacije.

20160605_184926                   20160605_170645

Otiskivala sam na Hahnemühleu, što je linorezu dalo reljefan izgled.

20160605_184622                    20160605_172435

Voilà! Kišno- sivi Blois. 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

English lavender

Martina Gracin_English lavenderOpet malo drage mi lavandice… U manjem i kvadratičnom formatu, s mjesecom u pozadini. Prepoznatljiv i motiv  i format .

Evo jednog od  ranijih primjera:

Lavanda II

 

Skica za novu Lavandu, doduše, nije mediteranske provinijencije. Napravljena je u jednom vrtu za vrijeme našeg posjeta Engleskoj. Tako da je ova ovdje lavanda na novoj grafici de facto– english.

 

DSC00816Na skici su bila samo dva cvijeta, no ja sam hrabro odlučila dodati i nebo po kojem bili prolijetali avioni, i mjesec u boji,  pa onda još i u noć u dva tona…ma čudesa.

 

 

L t m det 1

Kada sam otisnula mjesec svidjela mi se njegova boja i prijelaz. Ali u kombinaciji sa ostalim…   Sjetila sam se i komentara na stranici vezanog za izgled mjeseca na jednom ranijem linaču:

2016-03-15 23.53.14

Ako je mjesec na linaču sa smokvom bio lubenica, ovaj bi definitivno bio naranča.

To mi se nije svidjelo.

L t m det 2Da, i tehnička opaska: probala sam otisnuti svjetlje ljubičastu na tamnije plavu. To nije po pravilima otiskivanja višebojnog linoreza. U pravilu se otiskuju boje redom: od najsvjetlije do najtamnije. Malo sam istraživala i pronašla informaciju da je to pravilo kršio- tko drugi nego- Picasso. Kao što je i kršio i mnoga druga pravila. 

Kombinirala sam razna rješenja, no na kraju sam mjesec napravila u slijepom tisku.

Martina Gracin_English lavender (3)

Slijepi tisak već dugo nisam koristila, zapravo, u kombinaciji s linorezom, nikad.  Ali zato u dubokom tisku… Evo jednog primjera:

Detalj Fragmenata XI

I tako, na kraju, unatoč mnogim mogućnostima tehnike,  linorez  je blizak originalnoj ideji skice. Ovaj put .

Lavanda_Engleska

Komentiraj

Filed under art in process, duboki tisak, grafika, linorezi

Orléans

Eh dragi krajevi…Osim onih na jugu lijepe naše, jedni od dražih su mi i oni nedavno pogođeni terorističkim napadima. Dok smo prošlog proljeća šetali Parizom gledajući vojsku sa strojnicama na svakom uglu tog lijepog grada, nismo ni slutili da će prošlogodišnja svagdje prisutna izjava Je suis Charlie za manje od godinu dana ustupiti mjesto prkosnom Je suis en terrace.DSC01957No, ovaj put inspiracija za linač nije bio francuski glavni grad, već jedan manji, oko sto kilometara od njega udaljen grad- Orléans. Orléans je gradić prepun srednjevjekovnih kućica ( od kojih je jedna i motiv novog linoreza) i svega posvećenog Ivani Orleanskoj. Ivana Orleanska je ono po čemu je ovaj grad poznat.Čak su i prijatelji koji su nas  zbunjeno gledali na izjavu Idemo u Orléans shvatili o čemu se radi kad smo spomenuli  La Pucelle d’Orléans.  Svugdje je ima, od konjaničke skulpture na glavnom trgu do naziva pekare.

Orleans

 

Premda u Orléansu nije sve srednjevjekovno (fascinirao me mural na zidu koji sam potražila nakon što sam na njega nabasala nakon potrage zvane što-vidjeti-u- Orléansu) i još mnoge stvari…ali te srednjovjekovne kućice…

 

Martina0001

Lijevo je izrezbarena ploče sa motivom koji me, dakle, fascinirao.

Sam linorez sam otisnula u crno- bijeloj varijanti. Igrala sam se s bojom, ali…nedavno je jedan kritičar pohvalio akromatski kontrast na jednom mom linorezu, pa me to ponukalo da mu se bar nekad vratim… A htjela sam  noć!

Evo zašto:

 

DSC02188_za blog

Ako su mi kućice izgledale lijepo danju, noću su mi bile čarobne.

Martina Gracin_Orleans_2015

 

I za kraj, linorez. Moja Francuska..doduše nešto više tih mjeseci nakon mog putovanja, ali kako im kaže dječja pjesmica:

Il y a longtemps que je t’aime, jamais je ne t’oublierai

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi